Preskoči na: glavni sadržaj | izbornik | pretraživanje

GOVORNIČKE VJEŠTINE

govorne vjestine

Cilj svakog pojedinca u privatnom i poslovnom životu je na najbolji mogući način prezentirati svoje ideje, rad, proizvode ili usluge, a u tome uvelike pomažu retoričke odnosno govorničke vještine. One također olakšavaju napredovanje u karijeri. Naime, uvjerljivost i samopouzdanje govornika te vještina izlaganja ono je što ostaje u sjećanju ponekad i dulje od same teme govora.

Dobar govornik zna se prilagoditi ciljnoj skupini i „odraditi“ govor na način da zvuči prirodno i jednostavno. Iako nam se često čini kako su neki pojedinci rođeni s darom govora, ipak se radi o vještini koja se uči. Učila se od vremena starih Grka, a 5 kanona retorike iz njihovog doba primjenjivo je i danas:
1. Prikupljanje. Osnova je umijeća izlaganja prikladno argumentiranje i donošenje uvjerljivih zaključaka. U ovoj je točki svrha pronaći argumente najprikladnije za određeni sadržaj govora. Prema Aristotelu, da bi govor bio uvjerljiv, mora se oslanjati na već postojeće mišljenje slušača. Umijeće govornika jest u tome da uvjeri slušače kako su zaključci nužni jer proizlaze iz njihovih vlastitih uvjerenja.
2. Raspoređivanje. Ovo je umijeće prikladnog organiziranja elemenata iz prve faze: govornik treba doraditi svoje argumente i njihovu strukturu prije nego što prijeđe na fazu dotjerivanja stila te konačno na samu izvedbu. Kasniji učitelji govorništva govorili su o više dijelova govora. Ovo je jedna od predloženih podjela:
•    Uvod, privlačenje pažnje, zanimanja i naklonosti slušača
•    Izlaganje s argumentima, glavni dio govora
•    Dokazivanje i potkrepa
•    Pobijanje mogućih protuargumenata
•    Zaključak ili svršetak, rekapitulacija rečenoga, pozivanje na emocije publike, efektan završetak
3. Sastavljanje. Ovdje se radi o odabiru stila primjerenog temi, publici i govorniku samom. Podrazumijeva čisto formalno dotjerivanje pojedinih rečenica (upotrebom retoričkih figura) kako govor ne bi bio samo informativan nego i lijep i svjež.
4. Učenje govora. Pamćenje je ključna sposobnost govornika, koja se može vježbati i mnemotehnikom.
5. Govorna izvedba. Podrazumijeva korištenje najučinkovitijih verbalnih (dikcija) i neverbalnih govorničkih tehnika. Najbolje su antičke govornike krasile suzdržane kretnje tijela i odsutnost gestikulacije.
Davnih dana u Grčkoj se za velik novac moglo učiti o govorničkoj vještini. Osim toga postojali su i logografi koji su pisali govore za druge. Naime, retorikom u širem smislu smatra se i pismeno izražavanje tako da se pri pisanju mogu primijeniti iste tehnike kao i pri govorništvu.
Što dodati? Dobra priprema svih aspekata govorništva, ne samo sadržaja izuzetno je bitna jer eliminira strah i tremu pred javni nastup. Danas kada je znanje dostupno, lako se može pronaći seminar o govorničkim vještinama, a takoder možemo vježbati i sami u svakodnevnoj komunikaciji s okolinom.

<< natrag

Preskoči na: glavni sadržaj | izbornik | pretraživanje