INTERVJU MOJA KARIJERA - Željko Bedenic

Nakon završene srednje (Ruđer), znao sam sigurno što neću (elektroniku). Uvijek sam bio sklon 3D vizualizaciji svake nejasnoće što za struju mogu reći da nisam uspio. U to vrijeme vizualizirao sam mladog milijardera do 25-te. Tako da sam se odlučio za Ekonomiju smjer Financije. Kako to biva za većinu studenata najbitnije mi je bilo druženje, planove milijardera sam ostavio za kasnije. Kako mi je izazov prema samodokazivanju na visokom mjestu prioriteta radio sam sve i svašta tijekom studija kako bih isprobao što više i dokazao sebi još više.

Nakon klasičnih poslova preko student servisa, a pojavom dot.com kompanija počeo sam kao student čitati Vjesnik ponedjeljkom zbog priloga Gospodarstvo i financijsko tržište. Naravno moram reći da mi je film „Trading places“ E. Murphy, D. Akroyd (Kolo sreće) zapravo odredio smjer gdje bih želio raditi. Prvi oglas koji mi se svidio, a imao je veze sa financijskim tržištima je bio i moj prvi posao. Srećom naletio sam u poslu na tutore specijalizirane za upravo ta tržišta što je zapravo odredilo daljnji tijek karijere. Ono što mi je također ušlo u krv do današnjih dana je da nema radnog vremena za posao koji voliš.

Trenutno radim kao Zamjenik izvršnog direktora Sektora riznice i investicijskog bankarstva u Raiffeisenbank Austria d.d. Ono što me drži non stop aktivnim je zapravo svakodnevni trening (rješavanje situacija) i svakodnevno učenje. Ni jedan dan u mojoj karijeri nije bio identičan. To je svakodnevni izazov da budete najbolji u svojem poslu baš tog dana. Kako sam napredovao u karijeri, taj izazov je dobivao sve duži i duži vremenski horizont, da bi danas uglavnom razgovarali oko strateških odluka koje se vežu na period od par mjeseci do par godina. Biti u poziciji promijeniti, popraviti ili izgraditi nešto na bolje na osnovi vlastitog uvjerenja je glavni izazov trenutno.

Kada posao doživljavate kao hobi odnosi posao/privatno su isprepleteni svakodnevno. Ukoliko ste sposobni isključiti privatno od poslovnog i obratno, postajete stroj, a ne emocionalno biće koliko se Vi god trudili. Bez posla nema privatnog, ni uspješne karijere bez kvalitetnog privatnog života.  Idealan omjer je teško definirati, ali bez potpune  potpore obitelji – nemoguće. Hvala Vam moja mala obitelji!

Najranije djetinjstvo - najbitniji faktor smjera Vašeg života. Ja sam odrastao u obrtničkoj obitelji i na svaki problem reagiram promptno i bez razmišljanja, onako poduzetnički. Naravno bez radne navike i obaveza teško da će bilo koji posao biti zanimljiv. Moj recept za uspjeh: poštujte kolege i klijente, učite više od drugih, radite više od drugih, radite samo ono što volite, budite kreativno aktivni, budite zadovoljni kratkotrajnim uspjesima - nagradite se, ali nikad potpuno zadovoljni, pomičite letvicu sve više i više. I ono najbitnije „Naučite uživati u svakom danu ispred Vas, koliko god se prethodni činio težak.“

listopad 2011.

<< Natrag