INTERVJU MOJA KARIJERA - Nada Cerovac
Na "Moju karijeru" i moj cijeli životni put je utjecala politička situacija našeg podneblja. Htjela sam se obrazovat, studirat pravo i biti javni tužitelj. Odmah nakon mature sam se udala. Provela jednu godinu u Beču, gdje sam učila njemački. Godine 1969. sam upisala pravo u Zagrebu. Studentski dani su bili ispunjeni predavanjima i obiteljskim obvezama. Bila sam mlada domaćica pa je trebalo uz studij i to naučit. Studirala sam po svom izboru i bila sam jako dobara studentica. Nisam pravila velike planove i onako je sve izgledalo pregledno. U ono vrijeme nije bilo krize za radno mjesto. No 01.12.1971. godine, datum koji mlađe generacije sigurno ne znaju, kad je bio kraj Hrvatskom proljeću u mom životu se puno toga promijenilo. Moj muž je kao novinar Hrvatskog tjednika bio politički progonjen. U svibnju 1972. godine napustio je Hrvatsku. Dva mjeseca kasnije sam i ja došla k njemu u London. Ponijela sam udžbenike radi jesenskih ispita. Namjere su bile ozbiljne no u Hrvatsku sam se vratila u kolovozu 1990. godine.
U Londonu smo kratko boravili. Ja sam htjela natrag na kontinent, na njemačko govorno područje i da budemo bliže Hrvatskoj. U kolovozu 1972. godine smo se preselili u Muenchen. Nisam imala niti uvjeta niti planova za studij u Njemačkoj. Zapravo sam bila uvjerena da je naš boravak u Njemačkoj privremenog karaktera i da ćemo se brzo vratiti.
Moj prvi posao je bio srodan stečenom znanju na studiju u Zagrebu. Radila sam kao socijalna radnica pri Caritasu Muenchenske Nadbiskupije za radnike iz Jugoslavije. U Caritasov ured su dolazili iz svih krajeva bivše države ali ipak najviše Hrvati. U ovoj službi je trebalo puno ljudskog osjećaja, snalažljivosti i stručnosti. Bila sam jako zadovoljna na tom poslu. Imala sam priliku pomoći potrebnima i puno toga naučiti u novoj sredini, drugom društvenom poretku i na koncu drugom mentalitetu. Tamo sam naučila da postoji red, pravo na nešto i da samo trebaš znati poštivati pravila. U Caritasu sam radila do 1979. godine. Bila je to godina kad se rodio i naš drugi sin pa samo moj muž i ja odlučili da ostanem doma. To ostajanje "doma" sam ipak iskoristila za školovanje i završila Poslovnu školu pri Bavarskoj industrijskoj komori, smjer knjigovodstvo. Školu sam završila sa državnim ispitom i zaposlila se u kongresnom poduzeću u kojem sam radila do povratka u Hrvatsku, kolovoz 1990.
U Hrvatskoj sam počela i do danas radim u leasing tvrtkama. Prva tvrtka je bio PET PLUS LEASING d.o.o. a od 2002. godine radim u PBZ LEASINGU d.o.o. Od početka ove godine naziv mog radnog mjesta je Glavni menadžer, a zadužena sam za financije, opće poslove i saldakonti u LEASINGU. Odgovorna sam za praćenje i naplatu, razvoju proizvoda, praćenje pravnih propisa, suradnju sa državnim institucijama i koordinaciju rada među našim službama. Ne mogu govoriti o odricanjima jer sam sigurna u svom poslu, rado ga radim i mislim da i moji nadređeni i moje kolege prepoznaju moj rad. Volim riješit problem bez odgode ma kako kompliciran bio.
Imala sam sreću a njoj je doprinijela moja odlučnost da ipak u određenom životnom razdoblju dam prioritet onome što smatram važnim. Moja draga svekrva mi je bila velika pomoć što se tiče djece a mome mužu je oduvijek bio drag moj uspjeh. Ipak u ovoj životnoj dobi je sve jednostavnije. Mislim da sam i angažiranija na poslu, naglasak na vrijeme. Oduvijek sam otvoreno rekla što mi je za privatni život važno a kad treba nešto pa i prekovremeno odradit "ne štedim se". Dobro uspijevam i zadovoljna sam.
Svaki posao koji radite treba radit odgovorno i angažirano. Uvijek je dobro potražit savjet i biti otvoren. Ne odgađat i ne tražit krivca nego zajednički sve rješavat. Ovo bi bili moji savjeti za zadovoljstvo na radnom mjestu. Ako ste zadovoljni bit ćete i uspješni i to se vjerujte prepozna. Karijera...? Zašto robovat karijeri. Vrlo često ona ovisi o simpatijama a u većim kompanijama o poslovnim odlukama koje baš i ne bi uvijek trebale biti naš život. Mislim da je dobro "biti svoj".
ožujak 2011.
<< Natrag
