Izgaranje na poslu ne donosi probitak ni radniku ni poslodavcu

Christina Maslach, profesorica psihologije i prorektorica za preddiplomski studij na Berkeleyju, Sveučilištu u Kaliforniji, do spoznaje o sindromu izgaranja na poslu (engl. burnout), došla je istražujući emocije. Kao apsolventica psihologije na Sveučilištu Stanford počela je eksperimentalna istraživanja kojima je nastojala otkriti kako ljudi tumače neodređena stanja uzbuđenosti - kojim se znakovima koriste i koje informacije traže kako bi objasnili neodređene osjećaje. Nakon što je doktorirala 1971., zaposlila se na Berkeleyju i nastavila istraživati emocije, ali na nov način. Početna je istraživanja provodila na zdravstvenim radnicima i zaposlenicima čiji posao uključuje pomaganje ljudima i zajednici, pri čemu je promatrala kako se nose sa snažnim emocionalnim pritiskom na poslu. Neki su radnici svoje psihološke teškoće u intervjuima opisivali kao ‘izgaranje’, zato se Maslach usmjerila na opisivanje tog fenomena koji se, iako nije bio nepoznat, vrlo rijetko uvažavao i otvoreno razmatrao.

Njezin rad urodio je jednim od najčitanijih djela o izgaranju na poslu ‘Maslach Burnout Inventory - MBI’, mnogo članaka i knjiga uključujući ‘Burnout: The Cost of Caring’. U travnju Christina Maslach dolazi u Zagreb gdje će održati predavanje o konceptnome modelu izgaranja na poslu.

Priznavanje stanja stvari

Njezina istraživanja pokazala su se vrlo važnima, posebno stoga što je ta tema u nekim zanimanjima bila tabu jer je priznanje izgaranju značilo da profesionalci katkad mogu biti (i jesu) ‘neprofesionalni’.

- Mnogi ljudi poriču taj fenomen, a ako ga priznaju, pripisuju ga neznatnoj, ali očito mentalno neuravnoteženoj, manjini. Zbog takvih reakcija istraživanje izgaranja isprva se nije shvaćalo ozbiljno. Međutim, kad su se objavili prvi članci, stajalište se promijenilo. Profesionalci iz socijalnih djelatnosti potvrdili su važnost fenomena i pomogli da se prihvati kao jedan od poslovnih rizika. Nakon što se izgaranje priznalo kao legitimna tema, privuklo je pozornost istraživača. Od klimavih početaka do danas naše znanje i razumijevanje izgaranja veoma je napredovalo. Ono je danas priznato kao važan društveni problem u mnogim zanimanjima izvan kruga socijalnih djelatnosti. O fenomenu, njegovim uzrocima i posljedicama mnogo se raspravljalo. Ideje kojima se objašnjavao množile su se i paralelno s njima rastao je broj empirijskih istraživanja kojima su se provjeravale. Posljedica je današnji velik broj radova o tome. Rad na tom području danas se smatra legitimnim i isplativim pothvatom koji može uroditi akademskim priznanjem i praktičnim rješenjima. Sudjelovanje u tom istraživanju važnoga društvenog pitanja vrlo mi je uzbudljivo - kaže u razgovoru za Lider Maslach.

Kako ne ‘izgorjeti’

Otkriven problem, tijesno povezan sa stresom, tražio je i učinkovita rješenja. Odgovornost pri tome nije samo na zaposleniku nego i na poslodavcu ili tvrtki. - Izgara se zbog neusklađenosti posla i osobe, i to na najmanje šest područja: radno opterećenje, kontrola, nagrađivanje, zajednica, pravednost i vrijednosti. I pojedinac i organizacija imaju svoju ulogu u toj neusklađenosti, stoga oboje moraju odigrati svoju ulogu kako bi postigli bolji sklad između posla i osobe. Prečesto se prozivaju krivci i ljudi se međusobno optužuju kao da je za problem kriv isključivo zaposlenik ili poslodavac. Stvori li se između zaposlenika i poslodavca takvo neprijateljstvo, mali su izgledi za uspostavu partnerske suradnje koja vodi rezultatu na obostranu korist, odnosno ‘idealnome radnome mjestu’ kojim su zaposlenici zadovoljni i zbog kojeg organizacije postižu uspjeh - tvrdi Maslach.

Dodatnu napetost među zaposlenicima potaknula je aktualna ekonomska kriza koja je izazvala njihovu nesigurnost i zabrinutost. Općenito vlada strah od gubitka radnog mjesta i nitko se ne usudi kritizirati radne uvjete ili pokušati promijeniti svoju radnu sredinu. Upravo suprotno, trudi se raditi što više. To znači da se izgaranje na poslu samo pojačava i da nema uvjeta da se posluša i provede Maslachin prijedlog rješenja - iskušavanje raznih odnosa prema poslu i zatim odabir strategije kojom će se postići promjena i spriječiti vlastito izgaranje. - Zapravo, nije radi o takvu paradoksu. Ne potičemo ljude da promjene uvode odvojeno od svojih poslova. Umjesto toga preporučujemo im da osmisle strategije kojima će smanjiti raskorak između sebe i posla i da zatim s odgovarajućim ljudima u organizaciji rade na postizanju rješenja koja će biti na obostranu korist, pri čemu je osoba angažiranija i zadovoljnija svojim poslom, a organizacija uživa veću učinkovitost. Da bi se dogodila promjena pozitivna za sve, nužna je takva partnerska suradnja, a ne neprijateljski odnos.

Što gubi kompanija

Partnerski odnos između zaposlenika i poslodavca može pridonijeti sagledavanju svih aspekata izgaranja na poslu, odnosno štete koju čine poslodavcu i kompaniji, a ne samo radniku.- Izgaranje na poslu donosi mnogo negativnih organizacijskih troškova. Naprimjer, otkrili smo da se u zdravstvenoj skrbi zbog toga češće izostaje s posla. Moj kanadski kolega Michael Leiter surađivao je s bolnicama u provedbi organizacijskih reformi kako bi se poboljšali odnosi između sestara i liječnika. Uspjeh te intervencije smanjio je izgaranje i izostajanje s posla. Izgaranje također može voditi manjoj učinkovitosti na poslu, češćim prigovorima klijenata na kvalitetu usluge/skrbi, većem broju zdravstvenih problema zaposlenika i češćem mijenjanju radne snage. Godišnje statistike već godinama pokazuju milijarde dolara troškova zbog stresa, stoga nije jasno zašto se tom problemu ne posvećuje više pozornosti - kaže Maslach.

Ima područja rada i razina na kompanijskoj ljestvici poslova više izloženih stresu. Od ljudi na tim mjestima po definiciji se očekuje da izgore na poslu. Obično su to menadžeri, ljudi koji često moraju donositi rizične odluke. Maslach kaže da za sada istraživanja govore da je srednji menadžment izložen najviše izvora stresa i u izrazito je nepovoljnu položaju da im se primjereno suprotstavi. - Šest područja usklađenosti posla i osobe koja opisujem u ‘Sprečavanju izgaranja na poslu’ vrijede za sve radnike, neovisno o položaju, stoga menadžeri mogu imati koristi procijene li svoje poslove s pomoću tih šest dimenzija i razviju strategije za povišenje stupnja usklađenosti - ističe Maslach.

Izvor: Lider

<< natrag