BRAINSTORMING

Brainstorming se kao metoda generiranja kreativnih ideja u timovima pojavio 50-ih godina prošloga stoljeća. U počecima se podrazumijevalo da članovi tima moraju biti fizički prisutni dok danas postoji i u elektronskom obliku, uz pomoć softwarea za grupe korisnika. Proces započinje postavljanjem pitanja. Članovi tima zatim iznose svoje odgovore i ideje koji su anonimni i nasumično poredani te se provodi elektronsko glasanje. Prednosti su što pojedinac odmah može iznijeti svoju ideju bez straha od kritike. Pri klasičnom brainstormingu pojedinci se pribojavaju i neizrečenih kritika. Uobičajeno je da po završetku elektronskog slijedi fizički susret članova tima. Jedna od mogućnosti koja se također primjenjuje je uključivanje klijenata u proces.

Neovisno o varijacijama, postoje 4 pravila kojih se pri brainstormingu članovi tima trebaju pridržavati.

1.    Slobodno govoriti – U brainstormingu su poželjne „šašave“ ideje jer postaju ishodište različitih razmišljanja.

2.    Ne kritizirati – Vjerojatnost kako će članovi tima iznositi svoje ideje veća je ako ih nitko ne ismijava i ne kritizira. Stoga glavno pravilo brainstorminga kaže da nikome nije dozvoljeno kritizirati iznesene ideje.

3.    Iznijeti što više ideja – Brainstorming počiva na ideji kako kvantiteta dovodi do kvalitete. To je povezano sa vjerovanjem kako do prave raznolikosti ideja dolazi nakon što su tradicionalne, uobičajene ideje iscrpljene. Stoga tim treba producirati čim više mogućih rješenja problema kako bi došli do rješenja koje nije tradicionalno.

4.    Nadograđivati tuđe ideje – Članove tima se ohrabruje da kombiniraju i unapređuju iznesene ideje. Nadograđivanje ideja pridonosi sinergiji timskog rada.

<< natrag